Spomen područje Donja Gradina (Jasenovac)

Pogledajte pojedinačne virtuelne scene:


Sredinom novembra 1941. godine u selu Jasenovac je formiran najveći jasenovački logor, Logor III-Ciglana, koji se prostirao duž lijeve obale Save. Na suprotnoj, desnoj obali, se nalazi selo Donja Gradina, koje se prostire na površini od 942 hektara, i naseljeno je srpskim stanovništvom. Prema projekciji selo je u 1941. godini moglo imati oko 800 stanovnika.

U januaru 1942. je pred logor došla domobranska jedinica koja se rasporedila na lijevoj obali Save. Baterijom topova su bombardovali selo, a potom su sa ustašama prešli rijeku Savu. Oko dvije stotine seljaka Donje Gradine, koji nisu uspjeli pobjeći, odvedeni su u logor, a potom su ih nekoliko dana kasnije vratili ponovo u selo i tamo ubili. Veći dio kuća su zapalili a područje sela pretvorili u stratište  jasenovačkog logora. 

Močvarna, obrasla mjestimično šumom i šibljem, Donja Gradina je bila  potpuno izolovana. Okružena je rijekama Unom, na zapadu, i Savom na sjeveru i istoku. Na jugu, prema planini Prosari, su se nalazili mnogobrojni bunkeri i rovovi s jakim ustaškim snagama. Ovakav položaj i izgled Donje Gradine predodredio ju je da bude jasenovačko stratište jer se iz nje nisu čuli krici i jauci nesrećnih žrtava koji su ubijani na najstravičnije načine

Od tada pa sve do posljednjeg dana postojanja logora masovne likvidacije su se vršile u Donjoj Gradini. Žrtve su ubijane  najčešće tupo-tvrdim predmetina i potom zakopavane u zajedničke grobnice koje su razasute na području čitavog sela.

U periodu od 6-20 aprila 1945. godine ustaše su pokušali uništiti tragove zločina koji su počinili u  Donjoj Gradini .Od logoraša su ustaše oformile radne grupe, sa zadatkom da u Donjoj Gradini traže i otkopavaju prethodne grobnice, iz kojih su onda vadili i spaljivali posmrtne ostatke jasenovačkih žrtava. Ispod ložišta, napravljenih od željezničkih šina, stavljali su koks. Zatim su leševe stavljali na šine, polijevali naftom i potom sve to palili. Pepeo spaljenih leševa najčešće su bacali u rijeku Savu ili zagrtali u zemlju. Svaki dan je u Gradinu išla nova grupa logoraša jer su oni od prethodnog dana ubijeni. Odvođenje ljudi i materijala trajalo je sve do 20. aprila i za to vrijeme su se iz Gradine vidjele četiri velike vatre koje su neprestano gorjele i danju i noću.

Nakon završetka rata čekalo se 16 godina na istraživanje područja ovog najvećeg jasenovačkog stratišta. 15. novembra 1961. godine pronađene su tri masovne grobnice u Donjoj Gradini. U periodu od 1963- 1965. i 1973-1976. godine organizovana su multidisciplinarna istraživanja u Donjoj Gradini.

1975. godine Donja Gradina je proglašena spomen - područjem  pa je započelo njeno uređenje. Spomen - područje Donja Gradina prostire se na 117 hektara. Na devet grobnih polja nalazi se 105 velikih masovnih grobnica čija površina iznosi 10 130 m².

 

Za potpun pregled sajta preporučujemo Vam Mozilla Firefox.